I na Drinsku 12b i na Briješće je stiglo vrijeme maskenbala, vrijeme pjesme, smijeha i šala. Iza maski smo lice krili i netko drugi na taj dan bili. Pjesme i smijeha nam ne nedostaje, ali na ovakav dan ljestvica se diže do najvišeg nivoa. Neki su morali i preskočiti koji plesni korak i pjesmu jer trebalo je veselu družinu poslije ručka zasladiti i krafnama. Tradicija tako nalaže, a mi ju bez pogovora održavamo. Što se mora, nije teško! Pekmez za krafne smo jesenas skuhali, ali i naše mame su nam poslale neke nove, domaće okuse. Brašna, šećera i pekmeza bilo je na sve strane, ali nema veze. Vodili smo se onom, malo preoblikovanom: Šećera, šećera amo, jer utjehe nema u vodi!
